‘Wonderfull world’

Sve što čujemo je kako je Bog stvorio ovaj svijet šarenim, prekrasnim te kako je stvorio čovjeka na svoju sliku.

Oduzmimo sad malo teoriju da Bog ne postoji, i unutar slijedećih nekoliko minuta svi, kršćani i nekršćani, vjerujmo da to jest kako nam kažu da jest.

Uhvatila sam se u razmišljanju o tome kako nas je Bog svih stvorio, i što bi bilo da to zaista jest istina. Uskoro sam počela postavljati pitanja na koja mi dugogodišnji vjeronauk i odlasci u crkvu nisu odgovorili. Nije to bilo ono vječno pitanje: ‘Kako?’, već ‘Zašto?’

Zašto nas je Bog stvorio. Pojasnit ću vam.

Zamislite da ste svemogući.
Zamislite da živite vječno. I da je jedina osoba ravna vama vaš zakleti neprijatelj. Zamislite, da ste vas dvoje jedini u tom svijetu.
Možete stvoriti što želite i kako želite.

Što biste napravili?

Biblija kaže da je Bog napravio nas. Ali meni ta teorija ne drži vodu.
Zašto bi osoba koja je svemoguća i besmrtna stvorila niža bića poput nas?

Kažu da je stvorio svijet, pa da mu je bio prazan.

Ali, ne shvaćam, što je dobio time.
Je li to za njega neka prokleta igra?
Je li on jednostavno poremećen?
Možda su mu potrebni robovi.

Mislim, on je stvorio male ljude, i žene i muškarce i sada ih gleda. Promatra svih. On je svugdje oko nas. Ne zvuči li to, pomalo bolesno?

Svaka naša seksualna aktivnost je pred njegovim očima. Svako ubojstvo. Svaka krađa. Svaki pokret. There’s nowhere to hide.

I samo promatra zlo koje je na Zemlji. Je li mu to zabavno?
Može li to on uopće spriječiti?
Naravno da može, jer je svemoguć.

A ovo zlo na Zemlji ne može biti utjecaj vraga jer nas Biblija uči da dobro pobjeđuje zlo. Zašto tako onda nije sada? Zašto na ovom svijetu ne prevladava dobro?

Je li moguće da je BOG zao?
Ako nije, zašto nas promatra? Zašto ne spriječi ljudsku patnju?
Je li sve ovo, svi naši životi, njemu samo igra?

A čovjek je stvoren na sliku i priliku samog Boga. Mislite da mi nismo takvi?

Sjetite se igrice The Sims. Promatraš ljude kako žive, kontroliraš ih bez ikakvog cilja. Ponekad, jednostavno ih ubiješ jer želiš imati groblje kraj kuće.

Kakvi smo mi to ljudi?
FUJ!
Jedina je razlika između nas i Boga to što oni kažu da Bog nas voli kao svoju djecu.
Mi čak ni ne volimo ljude koje mi kontroliramo.
Oni čak ni nisu stvarni.

Bolesno. Cijela ova religija je utemeljena na poremećenosti jednog luđaka.

Cijeli ovaj svijet je temeljen na našoj poremećenosti. Činjenica je da su ‘Simsi’ jedna od najprodavanijih igrica na svijetu.

‘Bog ima svoje razloge.’ – kažu.
Imamo li ih i mi?

 

‘Playing god’

Pomislite li ikada kako bi bilo da je svaki vaš pokret, korak, pogled praćen?

Upravo sam završila čitati nineteen eighty-four Georga Orwella.

Pogled na takvu budućnost zaista je deprimirajuć.

Kroz cijelo djelo pružaju se tri slogana.

RAT JE MIR.
SLOBODA JE ROPSTVO.
NEZNANJE JE MOĆ.

Daljnji komentari na samo djelo su nepotrebni, osim onoga u kojem vam predlažem da ga pročitate, tako da ću nastaviti drugim smjerom, onim kojim su me povele moje misli.

Postoji li negdje u dalekoj ili bližoj  budućnosti takva strašna sudbina koja bi učinila da se rat čini izrazito mirnim, a ropstvo slobodom?
Jesu li pred nama dani kada ćemo preživjeti samo blaženom glupošću?

Teško je predočiti slike koje su mi u glavi, ali nadam se da barem djelomično razumijete što želim reći.

Bojim se da će i takvi dani doći. Onog trenutka kada je sumnja zatreperila u meni, strah je pokolebao naivu.
To se vjerojatno i hoće dogoditi.
Čovječanstvo je griješilo, i opet će griješiti.

Pitanje je samo koliko smo spremni podnjeti.
Mi slijepo vjerujemo, i ne vidimo stvari koje su nam pred očima. Ako se stvari nastave događati dosadašnjim slijedom, samo se mogu nadati da ću umrijeti prije nego nas ovakva strašna sudbina zadesi.

A kada ona napokon dođe, onaj koji ju je uzrokovao promatrat će i najmanju promjenu i njegovom savršenom/”socijalističkom” svijetu.
No, kao što znate, od socijalizma smo daleko, a vjerujem da će budući svijet biti još dalje.

Umjesto za milijun kuna, u budućnosti Big brother mogao bi nas promatrati za naš život.
A ako nam se to nebude svidjelo, mogao bi nas jednostavno ispariti.

‘Every you and every me’

Sebičnost?

To je ono kad radiš šta ti paše u tom trenutku i boli te patka za posljedice?
Poznato mi je to.
I ja sam sebična. A, sigurna sam, i vi ste.
Nekada imamo pravo na to, ali najčešće ne.

Pogledaj oko sebe. Postoji toliko više tebe nego mene.
Svi smo mi ti.
Zašto se onda ponašamo kao da zaslužujemo bolje?

Ona emo sranja, sama sam na svijetu, nitko me ne razumije.
Oprostite na izrazu, ali fuck you! Kako ti znas tko razmislja kako na ovom bijelom svijetu? Sure, ti si jedina osoba s problemima i tvoji su najbitniji, te svi ostali moraju trckarat oko tebe i govorit ti ‘Ooh. Don’t go kill yourself. We love you’. Pa iskreno, ja vas ne volim. Sebični ste ko stoka kad se bori za ostatak hrane.

Da prilično sam bijesna sad, i to upravo zbog ljudske sebičnosti.

Inače sam vesela i prpošna osoba.

Trenutno sam i ja sebična. I sebično je što mislim da zaslužujem biti sebična.
Ne zaslužujem. Kao ni itko od nas.

Zato i pišem.
Jer više nisam bijesna.

I’ll just keep on goin’.

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.